Pronašli ste terapeuta igrom i dogovorili prvi susret. Nemate pojma što očekivati – što je to terapija igrom uopće i kako će pomoći vašem djetetu da se suoči sa svojim poteškoćama? Kao roditelj, želite osigurati da vaše dijete dobije svu moguću pomoć iz terapije igrom, ali niste sigurni što trebate napraviti da bi se to i dogodilo. Ako vam išta od ovoga zvuči poznato – odlično! Ovaj članak će vam poslužiti kao kratak uvodnik u terapiju igrom te će vam pružiti znanja koja su vam potrebna iz uloge roditelja.
Terapija igrom je vrsta terapije gdje terapeut koristi igru, igračke te različite instrumente kako bi pomogao djetetu da istraži, izrazi i u sigurnim uvjetima doživi sve poteškoće koje je iskusilo u svakodnevnom životu.
Kroz igru, terapeut dolazi do spoznaja koje nisu vidljive kroz svakodnevni dijalog s djetetom. Terapija igrom jest razvojno najprikladniji oblik terapije za dijete. U isto vrijeme, omogućava terapeutu susret s djetetom na razini samog djeteta te pospješuje savladavanje emocionalnih, kognitivnih i ponašajnih izazova.
Terapija igrom je sigurna arena u kojoj terapeut svjedoči rješenjima koje dijete iskušava kroz samu igru. Cilj terapije igrom je pomoći djetetu da se usvoji socijalno prihvatljiva ponašanja i nauči nove vještine za uspješno rješavanje problema ili procesuiranje prošlih trauma.
Uspješnost terapije igrom na području mentalnog zdravlja vidljiva je kroz mnoga empirijska istraživanja. Terapeuti igrom su educirani kroz kvalitetne i dugotrajne procese koji osiguravaju kompetentno korištenje igre kao ljekovitog instrumenta.
<aside> 💡 Fokus terapije igrom je na odnosima i iskustvu temeljem kojih se stvaraju pozitivne promjene u mozgu. Dok djeca istražuju svoje brige, odnos s terapeutom pomaže im regulirati njihove emocije što posljedično kreira uvjete u kojima mozak stvara strukturalne promjene. Ove promjene vode do boljeg razumijevanja okoline i usvajanja socijalno prihvatljivih ponašanja.
</aside>
Mozak je plastičan – što znači da se konstantno mijenja. Kada doživimo iskustva koja nismo očekivali – naš mozak se otvara za novo učenje. Moždani putevi su otvoreni i spremni za nova umrežavanja u situaciji kada se suoče s neočekivanim iskustvima, dok je samo tijelo u reguliranom emocionalnom stanju.
Na primjer, Marko kaže da uvijek ima fizičke simptome anksioznosti dok govori o traumatičnom iskustvu. Kroz igru, Marko može proraditi traumatična iskustva bez da iskusi iste anksiozne simptome zato što osjeća različite fizičke senzacije kroz proces igre. Markov mozak se sada može „preusmjeriti“ kako bi dobio novo razumijevanje anksioznosti, posebice kada se ovi susreti ponavljaju te utemeljuju ovo učenje.